Large Blog

Nikad nije kasno

Nikad nije kasno
ronit’ prema gore.
Dat’ ću tebi ruku,
osmijeh blag.
Tako ćemo skupa
plivati do vrha
i za sobom ostaviti trag.
Krevet nam je voda
duboka i hladna,
al’ sa tobom nisam
ni trenutka gladna.
Hraniš moju volju
riječju iz dubine,
tako ćemo skupa
doći do punine.

Nije kasno, nikad nije!
Sve se smije kada daješ najbolje.
Svakom onom tko te treba,
podaj komad sebe, komad Neba.
Pođi sa mnom, Svijet te čeka!
Jednom tvoj će ispunit se san…
Imaj vjere da će sutra
poslije bolnih suza blistat novi dan. 

Što nam više treba?

Što nam više treba
za te sretne dane?
Čim prag prekoračim,
vrijeme za nas stane.
Bitno mi je da se danas puno smiješiš.
Kada letim – letiš,
kada padam – tješiš.
Skuhat’ ćemo čaj,
vatra neka žari.
Spremat’ ćemo pjesme,
a ne skupe stvari.
Zabavlja te često
moja zemlja mašte.
Kažeš, to je bajka, mali raj…
Al’ kako ćemo, mili, ako ne ovako?
Želiš da je novo sutra naš početak
ili kraj?

Kad bih mogla

Da mi daju ključeve tog grada,
usporila bih sat od jučer,
živjeli bi sada.
Rušila bih zidove,
sadila vrtove,
hodali bi sigurno, polako.
Za lijepu pjesmu prodali bi suze
i nitko ne bi plak’o.
Sanjali bi zagrljeni,
letjeli bez krila,
udisali osmijeh,
kakva bi to sreća bila!
Sakrila bih lažni mir,
spustila nam svemir,
a rukama što mole
dala da ih vole. Obojala bih sve
sive ulice,
brisala bih tuge, ratove.
U grad pun nadanja,
gdje nema padanja,
vozila bih vlakove.
Kad bih mogla… Da mi daju ključeve tog grada,
gasila bih ognjeve,
gorjela bi nada.
Lica bi se zarila,
za sutra ne bi marila,
otkrila bih istinite laži.
Kad si umoran i sam
i razmišljaš o nama,
u tom me snu potraži! Obojala bih sve
sive ulice,
brisala bih tuge, ratove.
U grad pun nadanja,
gdje nema padanja,
vozila bih vlakove.
Kad bih mogla…

Vozi!

Ti ćeš lijevo,
a ja desno.
Samo sjedni,
nek je tijesno.
Topli vjetar
ruke mazi,
ljetna vila
na nas pazi.
Suton ima
boje naše,
sve je dobro,
sve nam paše.
Tu si, blizu,
smijeh te kiti,
uz pjesmu još će
bolje biti!
Pokraj šume,
rijeke, polja,
brzo nam se
vraća volja.
Nema nazad,
naprijed gledaj,
tu na cesti
sve mi predaj.
Ne dam mjesto
zloj nervozi,
znaš što trebam:
vozi, vozi!

Lijepe vijesti

Možemo li danas o nečemu lijepom?
Na mome su ekranu priče
o trešnjama u cvatu.
Nema onih tužnih,
o patnji, ni o ratu.
Vijesti su o suncu,
o zboru ptica selica…
Od danas znam što radi
svaka vrijedna pčelica!
Kažu da se vjetar
zapleo u krošnje,
da su šumski šafrani
odjenuli nošnje.
Možemo li danas o nečemu lijepom?
O ljubavi, bojama, o nama… Lijepe vijesti s mog ekrana
već sutra stižu do tvog stana!

Gužva

Na ovoj je livadi
gužva cijelog dana.
Jedan viši, drugi niži…
Nema tu baš nekog plana.
Pahuljaste glavice,
mekše i od travice,
spremne svakog časa za najluđi let.
Bit će brzo, bit će smjelo,
glave male, k’o iz šale,
osvojit će svijet!
Ako jedna od njih sleti na tvoj nos,
znači da si blizu i da hodaš bos.
Jer ne može se cipelom na smiješno društvo ovo
s kojim svako proljeće blista sjajno, novo!

Zato smo ovdje

¸

Moja je hrana ljubav bez mana
Pjevam i smiješim se
Svako je jutro prilika nova
Da tuge riješim se
Kaput od suza ne biram često
Uvijek si sa mnom Ti
U njedrima mojim Tvoje je mjesto
Gdje učiš me ljubiti
Nije mi važno koje su boje cipele moje za put

Za put…
Imam srce, ono sada pjeva
Imam kofer, pun je dobrih želja
Ne kupujem stvari da bude bolje
Dajem ti sebe, zato smo ovdje

Snovi su moji kao baloni
Lete, odmiču…
Slobodni, svoji, uvijek u boji
Nebo dotiču
Ne trebam punu vreću za sreću
Sreća je gdje si ti
Što će mi više, dok ovdje dišem
Rastem u ljubavi
I nije mi važno koje su boje cipele moje za put!

Za put…
Imam srce, ono sada pjeva
Imam kofer, pun je dobrih želja
Ne kupujem stvari da bude bolje
Korak po korak putem, za nas dvoje
Ne mjerim vrijeme, jer i moje je tvoje
Dajemo sebe, zato smo ovdje!

Mala ptica

Tko te čuva, mala ptico?
Gdje je tvoja kuća, zaklon?
Daješ li za komad kruha glasan krik?
Ili možda naklon?
Nitko ne zna tvoje ime
niti kuda sada letiš…
Dal’ se svake nove zime
s tugom prošlog ljeta sjetiš?
Tko te čuva, mala ptico,
dok za hranu Nebo moliš?
Jel’ ti hladno?
Dal’ se bojiš?
Il’ za život tvoj je dosta
to što plavo more voliš?