Putujuća lopta
Na našoj
putujućoj lopti
sve je živo,
tiho raste
i dok spavaš.
Šutljiva bića
skakuću, trče,
gmižu i lete,
tu su da te sjete
kako je lijep
naš planet.
Pažljivo gledaj
i budno prati,
nikada ne znaš
koga ćeš sresti
na šumskom putu
il’ smrznutoj cesti.
Novi svijet
Na postelji od leda
Moje tijelo leži,
Svo vrijeme, u tišini,
Kroz bijele prste bježi.
Moja kuća spava
Dok ja budna letim
Iznad voda, trava…
Pazim da ne sletim.
Lebdjet’ iznad zemlje
Lijepo je i lako,
Samo sklopim oči…
Probaj i ti tako!
Pogled tu se bistri
Na pragu novog svijeta,
Gdje god prođeš iskren
Pod tobom sve procvjeta.
Popni se na vrhove
Dodirni ih kistom,
Sve hladno, crno, sivo
Oboji rukom čistom.
Popni se visoko
Gdje riječi nisu grube,
Gdje maleni leptiri
Polete na zvuk trube
Zlatna srca
Granule bi zrake
Iznad snježnih polja
Za umorne bi ruke
Jutra bila bolja.
Letjele bi pčele
Šume bi nas hladile
Zemlja bi mirovala
A pjesme sve pomladile.
Sunce bi se smijalo
Naše ‘sutra’ grijalo
Šarena bi bila platna
Da su naša srca zlatna.
Prvi snijeg
Ne moramo pričati
Na kraju ovog dana,
Al’ mogu malo plesati
Pred tobom, tu, bez plana.
Zaigrane korake
Budno ti mi prati,
Ne mijenjaj pjesme prebrzo
Osmijeh mi pozlati.
Možeš biti ptica
Slobodan u letu,
Al’ najbolji smo onda
Kad smo u duetu.
Dovoljan je pogled
Da znam što točno želiš,
Možeš biti sâm
Al’ ljepše je kad dijeliš.
Sjajiš kada maštaš
O svojim planinama
Voljela bih s tobom
Prkositi visinama.
Pokaži mi gdje živiš
Vodi na taj brijeg,
Zapamtit ću dodire
I naš prvi snijeg.
Nebo u kući
Tamo gore
povrh soja
čvrsto stoji,
nema broja.
Zidovi od radosti
prozori od blagosti,
dočekuju stanare.
Od temelja do krova
potpuno je nova.
Ne prima dare.
Vrata su bez ključa
da svatko može ući.
Ljubav je na djelu –
Nebo živi u toj kući
Osloni se na mene
Krenut ćemo još večeras.
Korak bit će ugodan i lak.
S dv’je, tri šale,
u gluho doba noći
tjerat’ ćemo suhi vjetar,
britki zrak.
Već na pola puta mjesečeve niti
plest’ će halje za naš pir.
Za taj uspon od svih ćemo kriti
naših slatkih tajni zbir.
Noćenje za dvoje
u kuli na vrh’ brijega,
platit’ ćemo bobicama iz divljine.
Samo hodaj hrabro do čistine –
sporo kao vlak što krene, stane, opet krene…
Ne osvrći se mili
za onim što smo ostavili.
Osloni se na mene.
Dlan
Govori mi tiho i polako
o željama svojim.
Dugo smo hodali,
al’ još se nismo umorili;
u smiraj dana, evo,
tu pred tobom stojim.
Molim te za nastavak puta,
budi onaj dio mene što ne luta.
Dio koji prati krivudavu liniju duše
i ravna sve što drugi sruše.
Zagrlimo čvrsto u ogledalu naš odraz.
Za jedno čisto, obojano jutro
i još hrabriji dan,
prisloni svoj dlan
na moj obraz.
Tko mi je ukrao note?
Znam sve o tebi:i kad si ljuta
i kad se mrštiš radi svog kaputa
i kad plačeš jer ti danas nitko nije rekao da si lijepa.
A jesi.
Poznajem jako dobro
tvoj spori hod
i žarko crveni nebeski svod
u suton.
I večernje haljine
što ih nosiš na bal
za odabrane.
Rekla si davno
da si poštena, vjerna, odana.
Posebno onda kad ti uzvraćaju ljubav.
Ti njima raznobojnu,
oni tebi sivu, crnu.
Ali, ne odustaješ.
Vraćaš se, opet,
s još ljepšim darovima.
Ponovno mi kažeš,
da si u redu, možemo se šaliti,
i mogu ti vjerovati.
O, jeseni moja!
Tko mi je onda danas ukrao note??
Još jedan pokušaj
U ocean smo bačeni
I snovima vraćeni
Da brojimo plime
Bez milosti zime
Poruku mi nosimo
Za malo sunca prosimo
Možda mornar nađe nas
Podigne u pravi čas
Brodovi, to smo mi
Valovima nošeni…
Daj srce za još jedan pokušaj
Oluje što govore ne slušaj
Brodovi smo tu na pučini
Još jednom sve za ljubav učini ti
Na horizontu otok spasa je
Čeka na nas dvoje…
Dok držimo se zajedno
Sidra mi ne trebamo
Puštamo se morima
Da nas čine boljima
Kad oluja lomi nas
I kad od struje drhti glas
Ne damo se, jačamo
Još bolji mi se vraćamo
Brodovi, to smo mi
Valovima nošeni…
Daj srce za još jedan pokušaj
Oluje što govore ne slušaj
Brodovi smo tu na pučini
Još jednom sve za ljubav učini ti
Na horizontu otok spasa je
Čeka na nas dvoje
Da srce da još jedan pokušaj…
Autoput za grijeh
Sanjala sam jedan san,
netko dolazi…
Na rukama mu dar
srce mi donosi.
U očima živa vatra,
a na usnama smijeh…
Tako jasno na njim’ piše:
‘Autoput za grijeh’.
Sanjala sam onaj san
da me ljubio…
‘Bit ćeš uvijek moja!’,
to je rekao.
‘Sa mnom sve je lako,
ovdje imaš mir.
Kad poželiš nešto,
donijet’ ću svemir’.
Dal’ je to ljubav?
Ili varka?
Dal’ je to život?
Ili bajka?
Toliko malo ljudima treba
da sklone u srca komadić Neba
i žive u ljubavi…
Sanjala sam jedan san
ti mi dolaziš.
Bojim se još samo jedno:
da me ne probudiš.
Znam, to je ljubav
I nije varka
Znam, to je život
i nije bajka.
Toliko malo ljudima treba
da sklone u srca komadić Neba
i žive u ljubavi,
žive u ljubavi.