Što ti, svijete, možeš dati?

Što ti, Svijete, možeš dati
maloj duši nemirnoj?
Sve što nudiš sve se zlati...
Nikad nije dovoljno.

Kad nestane sva čarolija,
šutim, postajem ona prava ja.
Sama.
I sve je istina.

Što ti, Svijete, možeš dati?
Kažeš: "Puno"!
Al' uzalud.
Kad ti blago duša vrati,
Gore vrijedi sav joj trud.

Kad nestane sva čarolija,
šutim, postajem ona prava ja.
Sama.
I sve je istina.

U dubine,
u visine,
nosim ove note,
nosim ovaj stih.
Samo onda
kada šutiš
srcem možeš
čuti mir.