19

Kad bih mogla

Da mi daju ključeve tog grada,
usporila bih sat od jučer,
živjeli bi sada.
Rušila bih zidove,
sadila vrtove,
hodali bi sigurno, polako.
Za lijepu pjesmu prodali bi suze
i nitko ne bi plak’o.
Sanjali bi zagrljeni,
letjeli bez krila,
udisali osmijeh,
kakva bi to sreća bila!
Sakrila bih lažni mir,
spustila nam svemir,
a rukama što mole
dala da ih vole.

Obojala bih sve
sive ulice,
brisala bih tuge, ratove.
U grad pun nadanja,
gdje nema padanja,
vozila bih vlakove.
Kad bih mogla...

Da mi daju ključeve tog grada,
gasila bih ognjeve,
gorjela bi nada.
Lica bi se zarila,
za sutra ne bi marila,
otkrila bih istinite laži.
Kad si umoran i sam
i razmišljaš o nama,
u tom me snu potraži!

Obojala bih sve
sive ulice,
brisala bih tuge, ratove.
U grad pun nadanja,
gdje nema padanja,
vozila bih vlakove.
Kad bih mogla...